Zahtjev za zakonsko reguliranje korištenja ribolovnih alata

18.03.2014.

Zahtjev za zakonsko reguliranje koristenja ribolovnih alata koji su bili obuhvačeni kategorijom malog ribolova od strane Sveučilišta iz Zadra i Otočnog Sabora. Zahtjev je poslan na više odgovornih adresa.

Hrvatski jadranski prostor stoljećima funkcionira kao pročelje duž kojega se ostvaruje raznovrsna komunikacija s ostalim sredozemnim regijama. Povijesni proces razmjene ideja, roba i tehnologija ostavio je dubok otisak na hrvatskim otocima i kopnenom dijelu priobalja. U tradicijsku kulturu hrvatskoga primorskog prostora utkani su mnogi elementi koji su specifični za mediteranski kulturni areal. U njemu sredozemna klima s izvornom vegetacijom te more kao izvor života i medij komunikacije nisu samo temelj ambijenta u kojem čovjek živi i osigurava životnu egzistenciju već i motiv za različite običaje pa i vrhunska umjetnička ostvarenja. Djelatnosti poput maslinarstva, vinogradarstva, ribarstva, brodarstva i pripadajućih obrta oblikovale su društveno-gospodarske sustave, ali i postali način života.
U tom kontekstu slobodni smo kao pripadnici akademske zajednice i civilnoga društva postaviti zahtjev za zakonsko reguliranje korištenja ribolovnih alata osobama koji su dosad bili obuhvaćeni kategorijom malog ribolova. Po čl. 35. i 37. Zakona o morskom ribarstvu, 1. siječnja 2015. prestaju važiti odobrenja za obavljanje malog ribolova. Tog datuma iz društveno-gospodarskog sustava otočnih i primorskih kopnenih naselja, osobito zbog toga što se više neće moći koristiti jednostruke mreže stajaćice, iščeznut će važna komplementarna djelatnost te dio tradicijske kulture naših otočana i stanovnika primorskih kopnenih naselja. Ograničeni broj dopuštenja za obalni mali ribolov uvjetovan financijskim i dobnim cenzusom samo će pridonijeti diskrimanciji i još jednoj podjeli u hrvatskom društvu. Nikakav dobni i financijski cenzus nije opravdan niti s ustavnoga niti s gospodarskoga niti s ekološkog aspekta! Važno je istaknuti da je sličan pokušaj uvođenja financijskog cenzusa uveden izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu 1980. odbačen odlukom Ustavnog suda tadašnje SR Hrvatske 1984.
Smatramo neprimjerenom, nepotrebnom, neprihvatljivom i za stanovnike Jadranske Hrvatske, posebno otočane, izrazito negativnom mjeru ukidanja kategorije maloga ribolova, odnosno zabranu korištenja ribolovnih alata osobama kojima je bilo dopušteno koristiti u toj kategoriji ribolova. U ovom zahtjevu polazimo od sljedećega:
l. mali ribolov je važan oblik dopunske djelatnosti koja upotpunjuje u pravilu krhke obiteljske zajednice na otocima i u velikom dijelu primorskih kopnenih naselja;
2. mali ribolov je dio svakidašnjeg života s kojim su povezani običaji, vještine (primjerice izrade i krpanja mreža) i drugi oblici materijalne i nematerijalne kulturne baštine (leksik povezan uz ribarske alate, tehnologije, morske organizme koji se love tradicionalnim alatima - cijeli jedan svijet iz područja ars halieuticae i dr.);
3. mali ribolov je način priskrbljivanja obiteljskih kućanstava konzumnim morskim organizmima koji se ne mogu uloviti ili se vrlo rijetko love drugim ribarskim alatima što se izravno odražava na siromašenje raznovrsnosti tradicijskih jela, zdrave prehrane i dr. (alternativa je kupovina tih organizama na ribarnicama zbog čega treba putovati u udaljene gradove na kopnu i pri tome trošiti značajna financijska sredstva, što je za prevladavajuće staro stanovništvo u pravilu teško izvedivo, skoro nemoguće);
4. konačno, mali ribolov je bitna sastavnica identiteta hrvatskoga primorskog prostora pa je u tom smislu uskraćivanje korištenja mreža stajačica i drugih tradicijskih ribolovnih alata lokalnom stanovništvu ujedno predstavlja oduzimanja njihovih ljudskih prava.
U zemalja Europske Unije temeljne su ribolovne kategorije gospodarski i sportsko-rekreacijski ribolov. Međutim, u mnogim primorskim europskim zemljama dopušteno je koristiti mreže stajaćice u okviru rekreacijskog ribolova pa za sličan postupak u Hrvatskoj već postoji pravni presedan. Tako Hrvatska reguliranjem prava svih onih koji su do sada imali povlasticu za obavljanje malog ribolova ne bi narušila europsku pravnu stečevinu. K tome i dalje bi mogla voditi sustavnu brigu o bioraznolikost jadranskoga morskog ekosustava jer ga oni koji koriste mreže stajaćice u zakonski dopuštenim okvirima nimalo ne ugrožavaju. Površinom mala zemlja poput Hrvatske ima 1246 otoka i otočića. Njezin iznimno usitnjen i u prostoru raspršen otočni društveno-gospodarski sustav čini stotine podsustava koji u okolnostima izrazite depopulacije (koja ne postoji samo na nekoliko velikih, uglavnom premoštenih, hrvatskih otoka) i nepovoljnoga dobnog i ekonomskog sastava stanovništva izrazito labilan i krhak, pa je svaki udarac na postojeće, ionako teško stanje, snažan katalizator daljnjih i nesagledivih negativnih procesa.
Probleme krivolova, tj. korištenja brojnih alata (ali i veće duljine mreža) od onih koji su trenutačno dopušteni, nepoštivanja sezonskih ili teritorijalnih lovostaja te izlovljavanje morskih organizama u količinama koje su veće od dopuštenih nije povezan samo s malim ribolovom, već i ostalim kategorijama ribolova, pa to nije dobro rješavati zabranom korištenja nekih ribolovnih alata (mreža stajačica, tunja samolovki, nekih vrsta vrša i dr.), već ih je potrebno rješavati sustavnim nadzorom, strožim kaznama, ali i podizanjem svijesti (utemeljene na potrebnim znanjima), sustavnim savjetodavnim radom s malim ribarima (u obliku radionica, stručnih predavanja, tiskanja stručnih i široj populaciji razumljivih edukativnih materijala i sl.).
Smatramo da se budućnost hrvatskoga jadranskog prostora temelji na održivom, pametnom i uključivom razvitku (što je programska osnova Europske Unije po strateškom dokumentu Europa 2020). Nadalje, i Zajedničkom ribarskom politikom EU (ZRP) područje teritorijalnog mora, nadasve pojas uz obale kopna i otoka, je predviđeno za rad malih ribolovnih alata te malih ribara u smislu obujma ribolova (small scale fisheries). Upravljanje obalnim i otočnim prosorom treba izbjeći sukobe među različitim korisnicima prostornih resursa. To se ne postiže uskraćivanjem osnovnih prava onima koji taj prostor nastanjuju, pa i u zimskim mjesecima koji su u svojoj zbilji daleko od uvriježene idilične slike otoka okupanih suncem i morem, ukrašenih eteričnim mediteranskim raslinjnem i raspjevanih simfonijom skladanom od taktova valova, cvrčaka, kupača i desetaka malih brodica tijekom ljetnih mjeseci.
Hrvatska je sredozemna zemlja bogate pomorske tradicije u kojoj ribarstvo ima istaknuto značenje. Usmjeravanje ribolova isključivo u profesionalnu i sportsku sferu (jer se rekreacijski ribolov u postojećim propisima gotovo ne razlikuje od sportskog) previđa višestruko značenje ribolova za domaće stanovništvo te predstavlja ozbiljan udarac na identitet, ali i egzistenciju primorskog stanovništva, osobito onoga na otocima. Očekujemo da će se pronaći kvalitetno zakonsko rješenje koje će istodobno uvažiti društvene i gospodarske potrebe stanovništva kao i opravdana nastojanja za zaštitu jadranskoga morskog ekosustava.
Zaključujemo ovaj poticaj relevantnim državnim tijelima sljedećim zahtjevom: lokalnom stanovništvu treba omogućiti korištenje ribolovnih alata obuhvaćenih nekadašnjom kategorijom malog ribolova bez uvjeta zasnovanih na dobnom i imovinskom, tj. financijskom cenzusu, ali uz obvezu edukacija koje će pridonijeti kvalitetnom upravljanju ribolova na hrvatskom dijelu Jadrana. Pri tome nije važno kako će se takva ribolovna aktivnost nazvati, ali pri konačnoj odluci mogu poslužiti spomenuti primjeri iz država članica Europske Unije koje su mreža stajaćica uključile u rekreacijski ribolov.

Partneri

Članstva

Otoci

opširnije...